Analizom prijedloga i realizacije obnove Divosela, Vojnića i Vlahovića, kao i određivanjem obilježja rurističkog djelovanja neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, u članku se prikazuje kako se u tome razdoblju u Hrvatskoj nastavlja kontinuitet planiranja malih naselja i kako postupak obnove za uspješnu realizaciju ne ovisi samo o prostornim planerima, nego predstavlja složenu socijalnu, ekonomsku, kulturnu i političku zadaću društva.

By analyzing proposals and the very renewal of Divoselo, Vojnić i Vlahović as well as by determining features of rural urbanism soon after World War II, the paper shows the continuity of small village planning in Croatia of the period and the fact that the process of renewal for a successful goal does not depend only on spatial planners but represents a complex social, economic, cultural and political duty of the society.