This paper analyses the orientalising architectural language of reform synagogues in the 19th century, exemplified by the Dohány Temple (Tabak Temple or Dohány Street Synagogue) in Pest built between 1854 and 1859. The paper reflects on the cultural context of the synagogue, its style and debates in the press of the period, that praised ‘Moorish Style’, but emphasised its inferiority vis-à-vis the Gothic or ‘Germanic’, Christian idiom. The paper deals partly with
similarities between the 19th century synagogue and colonial architecture. It ends with a discussion on the historic significance of this genre.

Ovaj se članak bavi istočnjačkim jezikom arhitekture sinagoga 19. stoljeća na primjeru Dohány Tempela (Tabak Tempel, Sinagoge u Dohány ulici) u Pešti, građenog između 1854. i 1859. godine. Analizira se kulturološki kontekst ove sinagoge, stil i razmatranja u onodobnom tisku koji cijeni maurski stil, ali podvlači njegovu inferiornost prema gotici ili ’germanskom’ kršćanskom jeziku
arhitekture. Članak se kratko osvrće i na sličnosti sinagogalne arhitekture 19. stoljeća s kolonijalnom arhitekturom, a završava diskusijom povijesnog značenja ovoga jezika arhitekture.